Nakon što je Ermenegildo Zegna Group objavila plan izlaska na njujoršku, a time i na svjetsku burzu vrijednosnih papira krajem ove godine, pažnja modne industrije sve je usmjerenija na tržište talijanske luksuzne mode. Prema najavi Zegna na tržište dolazi kroz SPAC projekt (special-purpose acquisition company), preko tvrtke osnovane kako bi se ostvarilo pravo sudjelovanja na burzi, osnovane od strane europskog privatnog dioničkog društva Investindustrial na čijem je čelu Sergio Ermotti (bivši izvršni direktor UBS-a). Tim se činom završava period od više od sto godina obiteljskog vlasništva i vođenja Zegna tvrtke od strane članova istoimene obitelji. Prema najavama obitelj Zegna će zadržati 62 posto dionica, dok se ostali dio vlasništva stavlja na tržište kako bi se prodajom dionica prikupio kapital nužan za investiciju u smjeru jačanja segmenta poslovanja u muškoj modi i to prije svega nužnim širenjem na kinesko i američko tržište. „Mogli smo ostati privatni biznis još 100 godina, ali trenutak je savršen, a luksuzni biznis postaje vrlo izazovan”, izjavio je Gildo Zegna, izvršni direktor i unuk osnivača ovog značajnog talijanskog brenda te dodao: „Naši će partneri stvoriti nove prilike za budućnost. A cilj je biti prepoznatljiv, dobro vođen talijanski obiteljski biznis s vizijom budućnosti na američkom tržištu, koje je i nedavno pokazalo rast.”
Uz ovu vijest te nedavne novosti o poslovnim investicijama tvrtke Exor, talijanske obitelji Agnelli, u Louboutin, kao i one o većinskom preuzimanju vlasništva američko-francuske investicijske tvrtke L Catterton talijanskog brenda Etro, sve je očitiji interes investitora prema talijanskim brendovima što dovodi do mogućeg natjecanja među uspješnim globalnim igračima kao što su LVMH, Kering, Capri Holding (pod kojim se nalaze Versace, Michael Kors, Jimmy Choo), čak i kineske tvrtke. I dok su, za sada, talijanski brendovi skloniji europskim partnerima ili potezima izlazaka na burzu poput Zegne, promjena na tržištu luksuza je očita. Jer danas, posebice zbog utjecaja pandemije, ono se mijenja. Oporavak nije jednak na svim svjetskim tržištima, kupci kupuju manje ali su spremniji investirati u ono vrjednije, a raste potreba manjih i nezavisnih brendova za osnaživanjem, pronalaženjem načina kako biti prepoznat, za što su pojedini brendovi spremni za ulazak pod velike grupacije, dok neki i dalje traže način kako zadržati dozu nezavisnosti ali biti konkurentan, što je vrlo zahtjevno.
Mario Ortelli, osnivač luksuzne savjetodavne tvrtke Ortelli & Co, ističe kako je danas nužno pronaći način kako biti bliže svijesti potrošača te da je danas uspjeh izuzetno ovisan o veličini tvrtke, ali kako na tržištu ima mjesta i za manje grupacije. „Manje grupacije nisu u direktnom interesu velikih konglomerata koji načelno pažnju usmjeravaju na brendove čiji je profit veći od milijardu eura. Tako manje kompanije mogu kupovati brendove čija se vrijednost prihoda kreće između 50 do 300 milijuna eura”, ističe Ortelli.
Brojni su i komentari vezano uz Zegnin planirani izlazak na burzu jer se SPAC model smatra rizičnim ako unutar dvije godine od izlaska na tržište ne zatvori potreban investicijski ulog, jer se time sav prikupljeni kapital vraća investitorima, a gubi se investirani početni kapital. Za uspjeh ovog poslovnog projekta Zegna treba tim koji će uz stalno praćenje tržišta moći aktivno pratiti i sve nepredvidljivija poslovna kretanja, a prema izjavama – Zegna grupa budući uspjeh temelji na naslijeđu, umijeću stvaranja te napretku koji su postigli u smjeru održivosti. Svoj rast Zegna grupa želi vidjeti u raznim smjerovima, od digitalne atraktivnosti do izgradnje nove reputacije luksuznog brenda u čemu se oslanjaju i na predviđanje kako će važan dio tržišta luksuza biti pletenina, pa je za podsjetiti kako upravo Ermenegildo Zegna i Prada posjeduju većinske udjele u Filati Biagioli Modesto, tvrtki najvažnijeg talijanskog proizvođača kašmira. Sve je to važan ulog u poslovni potez izlaska na svjetsko tržište bez pripadanja velikim grupacijama.
A za to vrijeme velike grupacije na tržište gledaju s velikom pažnjom, jer u ovom je trenutku više prodavača od kupaca, što dovodi i do mogućnosti kupnje po znatno nižim iznosima od predviđenih (prisjetimo se uvjeta pod kojim je LVMH preuzeo Tiffany). Zaključak je da su brojne oči uprte kako u trenutna kretanja na luksuznom tržištu tako i ona dugoročna jer velike grupacije trenutnim investicijama u nove brendove grade nove strategije poslovanja na dugi rok, od 15 do čak 20 godina, rok u kojem će stasati nove generacije kupaca. Pandemija je očito snažno ubrzala promjene na tržištu luksuza pa umijeće stvaranja odličnog dizajnerskog predmeta više nije dovoljno. Potrebne su poslovne projekcije, svježi kapital, mjesto u distribucijskim kanalima, ulaznice na nova tržište, a sve je to ono što veliki igrači već imaju. A sve je to dovoljno važan razlog za promjene u poslovanju i talijanskih (obiteljskih) luksuznih brendova koji svoje mjesto moraju stvoriti kroz nimalo lake i jednostavne poteze.
Tekst: Martina Rafaeli
Fotografije: Profimedia
